Svega ima na našem svijetu, pa tako i ratova za votku. Britanska tvrtka počela je plasirati votku napravljenu od grožđa, što je ujedinilo istočnu braću u obrani njenog ponosa i časti. Lupili su šakom o stol i rekli: „Njet! Votka je od žitarica i krumpira, tako je uvijek bilo i ostat će!“

Zimsko doba u kombinaciji s cijenama grijanja i željom za putovanjima odvele su nas mislima u sjeverne krajeve koje jedna druga geografija poznaje kao pojas votke – slavnog pića i dobre grijalice. Europa je na toj alkoholnoj karti podijeljena u tri glavne zone.

vinski pojas Europe spadaju primjerice Portugal, Španjolska, Francuska, Italija i dijelovi srednje Europe i Balkana. Pivski pojas prožima zemlje srednje Europe i Balkan, a Hrvatska je mješavina dvaju kultura.

Naravno, ovo nisu striktno definirane granice i situacija se ponegdje mijenja, no gruba slika nastala je na povijesnom proučavanju jednog od najdražih forma razonode: pijenju.

SSSR-ov opijum za narod

Kako putujemo na sjever i temperature padaju, promili rastu. Pojas votke oslanja se najvećim dijelom na Rusiju, ali tu su i zemlje Skandinavije, Baltika, te Bjelorusija i Ukrajina.

Teško bi bilo očekivati da zemlje u takvim geografskim uvjetima uzgajaju grožđe za proizvodnju vina, ali postoje i kulturološki i povijesni razlozi za odanost votki. Neki povjesničari smatraju da je mahnito širenje „votka-kulture“ po istoku Europe došlo od Rusije, za vrijeme Ruskog Carstva i kasnije SSSR-a.

Možda najbolji primjer toga je nedavni savjet bjeloruskog lidera Aleksandra Lukašenka koji je, između ostalog, savjetovao stanovnicima da ne koriste votku samo za dezinficiranje ruku, već i za imunitet. Svaki dan trebalo bi popiti malo votke, kaže i odmah nadodaje: „Ali ne na poslu!

Pivom protiv votke

Poljska se uspješno oduprla votki – satirična Poljska stranka ljubitelja piva osnovana je 1990. godine na ideji borbe protiv votke pivom, po uzoru na Engleze. Ljudi su, razočarani ostalim političkim opcijama, stvarno glasovali za njih tvrdeći kako „ne može biti bolje, ali barem može biti smješnije“.

Stranka je ostvarila uspjeh na izborima (16 mjesta u parlamentu), a cilj je u konačnici ostvaren: pivo je s vremenom „prešišalo“ votku u utrci za najpopularnije nacionalno piće.

A stranka? Nažalost, dogodilo se ono što strankama događa – raspala se na frakcije Veliko pivo i Malo pivo, a unatoč pokušajima pomirenja u paroli „Pivo nije ni tamno, ni svijetlo, pivo je ukusno“, stranka je raspuštena 1993. godine.

Sociolozi smatraju kako je jedan od razloga sve veće popularnosti piva u zemljama votke i taj što se pivo poistovjećuje s „europskijim“ ponašanjem, pri čemu su uzori slavni ljubitelji piva – Nijemci i Englezi.

Rat za votku

Svega ima na našem svijetu, pa tako i ratova za votku – i pritom ne mislimo na otimačinu pojedinaca na tulumima, već stvarne diplomatske ratove država. Tako je 2006. godine u Europi izbila svađa oko imena votke, kada su neke zemlje unijele razdor naumom da prošire kriterije za kategorizaciju pića kao votke.

Britanska tvrtka počela je plasirati votku napravljenu od grožđa, što je ujedinilo istočnu braću u obrani njenog ponosa i časti. Lupili su šakom o stol i rekli: „Njet! Votka je od žitarica i krumpira, tako je uvijek bilo i ostat će!“

Njemački političar Horst Schnellhardt tada je donio rješenje koje je primirilo sve prisutne: votka ostaje što je bila, a sva ostala pića koja su se htjela ubaciti na votka-vagon s drugim sastojcima nosit će oznaku „Votka proizvedena od…“.

Geografija i povijest za odrasle

Čini se kako će votka ipak još dugo biti dio istočno-europske tradicije i dobrodošlice, stoga ne zaboravite prilikom svoje ture posjetiti Muzej votke u Varšavi ili St. Petersburgu.

Ondje možete naučiti o kolačima punjenim votkom, procesu izrade ovog pića i povijesnim zanimljivostima poput one da su im 1915. godine ruski vojnici uništili dućane s alkoholom i navodno prosuli 10 000 000 litara votke po ulicama (doduše ova brojka zvuči kao da je netko samo vidio duplo).

Kad smo već kod urbanih legendi, Poljaci vole istaknuti kako su Rolling Stonesi 1967. godine nastupili u Varšavi u zamjenu za vagon poljske votke. Ne zvuči nemoguće poznavajući članove benda, a gdje ima dima ima i vatre: organizatori koncerta potvrdili su da su članovi popili stvarno puno poljske votke, iako je vagon možda i za njih ipak malo previše.

Osnivači muzeja ističu kako žele vratiti ponos nacionalnom piću, jednako kao što se Škoti ponose svojim viskijem, a Francuzi konjakom. Posjetite li Poljsku 13. siječnja, čeka vas pravi mali festival jer je to Dan poljske votke. U Rusiji je to 31. siječnja, stoga nemojte odbiti dobrodošlicu u obliku poziva na čašicu ili se sramiti inicirati jednu.

U razumnim mjerama naravno – predlažemo upoznavanje s lokalnim običajima, ne doktoriranje. Znate kako se kaže: votka je ovdje poput vode, samo s posljedicama.

Živjeli!

izvor: punkufer