Matcha svojim izraženijim okusom i većom količinom kofeina prirodnije sjeda uz početak dana, dok se blaža i tostiranija hojicha lako može zamisliti kao popodnevni ili večernji napitak. Jedna ne mora zamijeniti drugu…

Prije nekoliko godina matcha se uglavnom pila na specialty adresama i među onima koji su već dobro poznavali japansku kulturu čaja. Danas je priča sasvim drukčija. Intenzivno zeleni napitak može se pronaći u sve više kafića (ali i bistroa i restorana),  pije se kao latte, s ledom ili na tradicionalan način, a mnogima je postao alternativa jutarnjoj kavi. No dok je matcha već dobro poznata i izvan kruga zaljubljenika u čaj, jedno drugo japansko ime tek se probija u prvi plan – Hojicha.

Dok je matcha jarko zelena, intenzivna i prepoznatljivo biljna, hojicha je poznata po toplom, blago prženom okusu s notama orašastih plodova i karamele. Ipak, obje potječu od iste biljke, Camellia sinensis. Velika razlika nastaje u načinu na koji se listovi uzgajaju i obrađuju.



Matcha se proizvodi od listova tenche koji se nekoliko tjedana prije berbe uzgajaju u sjeni. Manje svjetlosti potiče stvaranje klorofila, što pridonosi njezinoj karakterističnoj intenzivnoj zelenoj boji. Nakon berbe listovi se pare, suše, uklanjaju im se peteljke i žile, a zatim se tradicionalno melju u vrlo fini prah. Zato se matcha ni ne priprema poput klasičnog čaja: prah se miješa izravno s vodom, tradicionalno bambusovom metlicom zvanom chasen, pa zapravo pijemo samljeveni list, a ne samo njegovu infuziju.

Hojicha prolazi sasvim drukčiji put. Riječ je također o zelenom čaju, često napravljenom od banche ili senche, ali listovi se nakon uobičajene obrade prže. Upravo prženje mijenja i boju i okus: zelena prelazi u toplu smeđu, smanjuje se izražena biljna gorčina, a pojavljuju se tostirane, orašaste i karamelaste note, ponekad s blagim dimljenim karakterom.

Zbog toga su matcha i hojicha okusom gotovo dva različita svijeta. Matcha je izraženija, “biljnija” i gorkasta, dok je Hojicha zaokruženija, mekša i manje gorka. Upravo bi zbog toga mogla biti zanimljiva i ljudima kojima je okus matche previše travnat. 

Razlikuju se i po količini kofeina. Budući da se kod matche konzumira cijeli list u prahu, ona ga u pravilu sadrži osjetno više. Količina ovisi o čaju i načinu pripreme, ali za porciju od oko dva grama često se navodi otprilike 30 do 60 miligrama kofeina. Kod hojiche je količina u pravilu znatno manja – okvirno oko 7 do 20 miligrama po šalici, ovisno o sastavu čaja, stupnju prženja i vremenu pripreme.

To ne znači da je hojicha bez kofeina, ali objašnjava zašto se u Japanu i drugdje često pije i poslije obroka ili kasnije tijekom dana, dok matcha češće pripada jutru i ranom poslijepodnevu.



Važno je i podrijetlo. Kod čajeva poput ovih način uzgoja i obrade izravno utječe na ono što će na kraju završiti u šalici. Zato se pri kupnji sve češće gleda zemlja podrijetla, način proizvodnje i kvaliteta samog čaja, a ne samo naziv na pakiranju.

Na hrvatsko tržište stižu i dvije organske varijante iz Japana koje u ponudu uvodi Julius Meinl – Matcha ceremonial grade kvalitete i Hojicha. Prva ima intenzivnu zelenu boju, izražen okus i finu teksturu te se može pripremati tradicionalno, ali i kao latte ili hladni napitak. Hojicha je sasvim drugačijeg karaktera: blaža je, toplija i prepoznatljiva po prženim aromama. Oba čaja su 100 posto organska. 


Julius Meinl čajevi (foto: PR)

Zanimljivo je i da se hojicha tradicionalno priprema od listića kao klasičan čaj, dok je hojicha u prahu noviji format koji se posebno dobro snašao u omiljenoj kombinaciji s puno mlijeka, kao i u drugim modernim varijantama. Fino mljeveni prah lako se kombinira s običnim ili biljnim mlijekom, a pritom zadržava fine note. 

Obje imaju certifikat organske proizvodnje, no možda je zanimljivije to što nude dva prilično različita ulaza u japansku kulturu čaja. Matcha je intenzivnija i već dobro poznata, dok bi hojicha mogla biti zanimljiva onima kojima je klasična matcha previše travnata ili jednostavno žele otkriti nešto novo.

Osim toga, matcha svojim izraženijim okusom i većom količinom kofeina prirodnije sjeda uz početak dana, dok se blaža i tostiranija hojicha lako može zamisliti kao popodnevni ili večernji napitak. Jedna ne mora zamijeniti drugu.

izvor: punkufer